Ovo je prva zbirka pjesama mladog i prespektivnog imama Čaršijske džamije u Prijedoru. Redžićev pjesnički subjekt sagledava svijet koji neposredno poetizira visoko iznad dojučerašnjih neofašističkih pošasti u ovom dijelu Evrope, on taj svijet, istovremeno, pjesnički i opisuje i nadmoćno ironizira, i žali i unekoliko skreće pažnju na kontinuiranu ponovljivost onoga što prepoznajemo kao užas i kao trajnost zla.