Roman Zaključana vrata podnaslovljen je kao Sutješki monolozi, što ga dovodi u izravnu vezu sa Ivankovićevim prethodnim romanom Rat i sjećanje za koji je 2016. godine dobio Nagradu Gjalski.
Zaključana vrata slobodno možemo prozvati sutješkom kronikom, odnosno kronikom Kraljeve Sutjeske, povijesnog toponima koji je kolijevka srednjovjekovne bosanske državnosti… (Josip Mlakić)
Knjiga je inspirisana ličnošću Eneyinog dajdže Irnisa, koji je ubijen tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
War is an unforgiving thing. It destroys cities, families; it destroys love. In 1992, in former Yugoslavia, the country of Bosnia and Herzegovina faced war. No more high school sweethearts, no more worrying about what you’ll wear on your first date, nothing.
In the city of Sarajevo lived Elena-the girl who always kept to herself and stayed on her own path, that is, until she started high school. Somehow always thinking she knew what she wanted her life to be like, but never calming the ocean of her thoughts to come up with one answer.
Isaac, on the other hand, was the boy who lived through chaos effortlessly. The boy who found peace in the chaos, who made life look effortless with his good looks, swaying charm, and perfect grades. Everything was as easy as breathing for him, until it wasn’t.
From the seed of a high school romance grows something much bigger as Isaac and Elena learn to battle their new realities. Will they come out unharmed? Or will the war take its toll on souls far too young to experience such a thing?
Vikend ću provesti kod svog Dečka u Brooklynu. Već sam se spakovala, torbu stavila pored ulaznih vrata, samo još da Dečko nazove. Vrteći se po garsonjeri, cijeli dan iščekujem njegov poziv. Kako vrijeme prolazi postajem sve više uznemirena. Grickam nokte. Navika iz djetinjstva. Upalim televizor. Počinje dnevnik s Jim Lehrerom. Odgledam pregled vijesti. Opet smo aktualni.
Zbog Haškog suda.
Ugasim televizor.
Da bih se smirila uzimam neku knjigu koju mi je Dečko posudio i već na trećoj stranici odustajem. Nemam koncentraciju. Pogled i misli mi stalno odlutaju ka telefonu. Preklinjem ga da zazvoni. Po ko zna koji put polazim da provjerim da li sam dobro spustila slušalicu. Odlažući knjigu na stol, prevrnem košaricu i suho mirišljavo cvijeće se prospe po podu. Prekoravajući sebe zbog nepažnje, kupim veće komade i vraćam ih u zdjelu. Iz plakara uzimam usisivač. Usisavajući izmrvljenje ostatke, kroz buku motora, napeto osluškujem hoće li telefon zazvoniti. Niko ni da greškom nazove moj broj.
Podižem prozorsko staklo. Tijelom mi prostruji drhtavica. Vjetar sa Atlantika nagovještava hladnu noć. Iznad kotlova za vodu na vrhovima zgrada nazire se daleki obris Mjeseca. Spušta se noć. Pale večernje svjetiljke. Broadway otvara vrata noćnog života. Ulice počinju odzvanjati intrigama. Ljudi odlaze na večeru, u pozorište ili u kino. Noć u New Yorku pruža beskrajne mogućnosti….
Hajdarević u ovoj knjizi nastupa kao vrhunski majstor jezika. Njegove rečenice se slažu i teku kao njegove rijeke, koje nas vuku prema njihovim, kako bi to pjesnik rekao četverim ušćima.
Octavio Paz u znamenitom eseju Luk i lira, tvrdi da ritam pjesme mora slijediti plimu i oseku, kucaj srca i ritam kiše. Ti ritmovi snažno pulsiraju u Hajdarevićevoj rečenici, kroz njegov rafinirani jezik, donoseći nam glazbu velike, nepatvorene poezije.
Ako jednoga dana u nekoj novoj kataklizmi sve naše riječi budu izbrisane, na ovim stranicama ostat će Hajdarevićev vodeni žig, koji je neuništiv i koji je nemoguće izbrisati.
Mile Stojić
U kratkim autobiografskim bilješkama u svojim knjigama uz nekoliko osnovnih podataka o datumu i mjestu rođenja i o školovanju, navodi šturu informaciju: „Od 1993. živi u Norveškoj, u Oslu, gdje radi kao pisac i prevoditelj.“ Nije te godine 1993. pjesnik, mostarski profesor Munib Delalić pošao, kao što ni stotine drugih s muslimanskim imenima iz Ljubuškoga, Mostara, Čapljine, Stoca… nisu pošli u Norvešku, u svijet turizma radi, niti su bježali od dobra. Drukčije vrste agencija pružala im je svoje usluge, najprije zbijajući ih po hercegovačkim logorima. Zvala se HVO, punim nazivom Hrvatsko vijeće obrane. U Delalićevoj novoj knjizi pjesama Pismo bratu (Dobra knjiga, Sarajevo, 2023), ponornom solilokviju o fluidnim stanjima između jesam i nisam, sućutan i upućen čitatelj naći će emocionalna zrnca i reflekse koji dozivaju to iskustvo, ali mnogo jača od njih je pjesnikova strašna kontrola nad tim emocijama, koja ne dopušta da provale u oblicima resantimana, prizemnoga jadikovanja i martiromanije. Pjesnik Delalić umjetnik je najvišega dara sublimacije i moćne jezične artikulacije najtiših, najintimnijih, što će reći najstrašnijih pitanja o smislu, o jeziku i o sebi u njemu, o tuđini i o domovini, o životu i smrti. (I. Lovrenović)
“Ljubičasti menuet”, knjiga Željka Ivankovića je izbor poezije iz šest njegovih zbirki koje su objavljene u periodu od 1990. do 2014. godine. Unutar korica, naglašeno je da je sam autor odabrao pjesme. Knjiga je strukturirana u šest poglavlja, a naziv svakog poglavlja odražava naslov jedne od pjesama uključenih u njega.
Monografija Pravo i umjetna inceligencija: pitanja etike, prava čovjeka i društvene štete bavi se negativnim posljedicama koje prijete društvu zbog sve raširenije upotrebe sistema umjetne inteligencije koja prodire na različira područja našeg života – od svakodnevnih poslova, kao što su internetska kupovina, do bankarskog poslovanja i izbornog procesa. Djelo predstavlja neophodan odgovor na promjene društvenih odnosa do kojih dolazi zbog nepreglednosti i pristranosti algoritama, prikupljanja velikih količina podataka i drugih vidika sistema UI
Djelo je postavljeno široko, pri čemu se autori kreću kroz područja prava, kriminologije i sociologije, te analiziraju UI kroz prizmu pet sadržajnih cjelina:
1. Upravljanje UI
2. UI i pravo
3. UI i demokratija
4. UI u krivičnom pastupku, te
5. UI i etika.
Prof. dr. Grega Strban
Offset i digitalna štampa
Izdavaštvo
DTP & Design
Ponedjeljak – petak:
07:30 – 16:00
Subota i nedjelja:
Zatvoreno
Web prodavnica:
0 – 24h
© Copyright - Dobra Knjiga 2023
