Hajdarević u ovoj knjizi nastupa kao vrhunski majstor jezika. Njegove rečenice se slažu i teku kao njegove rijeke, koje nas vuku prema njihovim, kako bi to pjesnik rekao četverim ušćima.
Octavio Paz u znamenitom eseju Luk i lira, tvrdi da ritam pjesme mora slijediti plimu i oseku, kucaj srca i ritam kiše. Ti ritmovi snažno pulsiraju u Hajdarevićevoj rečenici, kroz njegov rafinirani jezik, donoseći nam glazbu velike, nepatvorene poezije.
Ako jednoga dana u nekoj novoj kataklizmi sve naše riječi budu izbrisane, na ovim stranicama ostat će Hajdarevićev vodeni žig, koji je neuništiv i koji je nemoguće izbrisati.

Mile Stojić