Šejh, muftija i muderris Husni-efendija Numanagić je živio i djelovao u bremenitim vremenima za stanovnike Bosne i Hercegovine. Njegova izuzetna učenost i snaga ličnosti bili su od ogromnog značaja u  tim prelomnim trenucima bosanskohercegovačke historije i formiranja Islamske zajednice BiH. Doprinos  koji je dao tarikatskoj, islamskoj i općenito društvenoj zajednici u tom smislu je nemjerljiv. Hadži hafiz  Husni-efendija je bio obnovitelj vjere i veliki borac na tom putu. Nesebično se zalagao za napredak muslimana. Aktivno se uključivao u rješavanje svih pitanja i problema koji su se ticali Bošnjaka. Posebno je to bila izražajno u ratnim okolnostima. Početak Prvog svjetskog rata donio je sa sobom, kako to obično i biva, sve probleme sa kojima se trebalo uhvatiti ukoštac: razaranja, glad, pustošenja, izbjeglice, siromaštvo.  Islamska zajednica na čelu sa reisu-l-ulemom, aktivno se uključila u rješavanje tih problema. Prema  sugestijama sultana, uključivanje u rješavanje tih problema bila je prioritetna dužnost. Husni-efendija je bio duboko svjestan toga te je uz reisu-l-ulemu i ostale muftije davao svoj maksimum kako bi pomogao svojim sugrađanima. Njegov životni put bio vezan za tri velika islamska grada, Istanbul (nosio je  stambolsku idžazetnamu), Medinu i Kairo, iz kojih je punih dvadeset godina crpio svoje znanje, njegov život bio je  vezan i za tri bosanska grada: Fojnicu, Visoko i Travnik, u kojima je djelovao sa ciljem duhovnog napretka  muslimana, nesebično pružajući svoje stečeno znanje. U koji god je grad došao, osvježio ga je i  duhovno  preporodio.
Kako je bio veliki znalac i posebno nadaren vaiz, koji se prema svakome lijepo ophodio, na njegova  predavanja dolazili su vjernici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine pa čak i iz Sarajeva, koje je bilo stjecište
alima. Među onima koji su slušali njegove vazove bilo je i Turaka, Arapa i pripadnika drugih naroda, te se  njegovo znanje prenosilo i van Bosne i Hercegovine.