Slika čovjeka koju nam donosi moderna psihologija ne samo da je djelovita, nego je i jadna. U stvarnosti,  čovjek je na neki način rastrgnut između animalnosti i božanstvenosti; sada, moderna misao — bila ona filozofska ili znanstvena — praktično govoreći, priznaje samo animalnost. Naša je želja, baš naprotiv, da ispravimo i usavršimo sliku čovjeka istrajavajući na njegovoj božanstvenosti. Mi ne želimo načiniti boga od njega, što bi bilo besmisleno; nego mi naprosto nastojimo da uzmemo u obzir njegovu istinsku prirodu, koja nadilazi “zemaljsko” i bez koje bi čovjek bio lišen razloga svoga bitisanja. Vjerujemo da upravo ovo možemo nazvati, u jeziku simbolizma, “preobraženjem čovjeka.”