Vikend ću provesti kod svog Dečka u Brooklynu. Već sam se spakovala, torbu stavila pored ulaznih vrata, samo još da Dečko nazove. Vrteći se po garsonjeri, cijeli dan iščekujem njegov poziv. Kako vrijeme prolazi postajem sve više uznemirena. Grickam nokte. Navika iz djetinjstva. Upalim televizor. Počinje dnevnik s Jim Lehrerom. Odgledam pregled vijesti. Opet smo aktualni.
Zbog Haškog suda.
Ugasim televizor.
Da bih se smirila uzimam neku knjigu koju mi je Dečko posudio i već na trećoj stranici odustajem. Nemam koncentraciju. Pogled i misli mi stalno odlutaju ka telefonu. Preklinjem ga da zazvoni. Po ko zna koji put polazim da provjerim da li sam dobro spustila slušalicu. Odlažući knjigu na stol, prevrnem košaricu i suho mirišljavo cvijeće se prospe po podu. Prekoravajući sebe zbog nepažnje, kupim veće komade i vraćam ih u zdjelu. Iz plakara uzimam usisivač. Usisavajući izmrvljenje ostatke, kroz buku motora, napeto osluškujem hoće li telefon zazvoniti. Niko ni da greškom nazove moj broj.
Podižem prozorsko staklo. Tijelom mi prostruji drhtavica. Vjetar sa Atlantika nagovještava hladnu noć. Iznad kotlova za vodu na vrhovima zgrada nazire se daleki obris Mjeseca. Spušta se noć. Pale večernje svjetiljke. Broadway otvara vrata noćnog života. Ulice počinju odzvanjati intrigama. Ljudi odlaze na večeru, u pozorište ili u kino. Noć u New Yorku pruža beskrajne mogućnosti….