U uvodnom poglavlju knjige “Islam – prošlost, sadašnjost, budućnost” autor sam daje odgovor na pitanje šta se želi ovom knjigom: “Pišem ovu knjigu kako bih ljude u ovoj odlučujućoj prijelaznoj fazi ka jednom novom odnosu između kultura, religija i naroda učinio sposobnim za dijalog, čak ‘sposobnim za svijet’, kako bi oni – neovisno da li su kršćani, muslimani ili sekularisti, političari, naučnici ili umjetnici, učitelji, svećenici ili studenti, ukratko: svi koji traže orijentaciju, da bi mogli svjetsku situaciju bolje (pr)ocijeniti i adekvatnije reagirati, a ona se bez razumijevanja svjetskih religija ne može razumjeti”.

Čak ni na oko 1.000 stranica ove knjige nije moguće sveobuhvatno prikazati četrnaest burnih i kompleksnih stoljeća islamske prošlosti i sadašnjosti i procijeniti i ponuditi sve zamislive buduće perspektive za vjerski, kulturni i politički razvoj islama i dijaloga sa muslimanima.

Međutim, Küngu je to na neponovljiv način pošlo za rukom zahvaljujući primijenjenoj metodologiji: analiza centralnih paradigmi koju je razvio u ranijim radovima pokazala se metodološki vrlo plodonosnom. Paradigme se odnose na dominantne obrasce percepcije – zajednička uvjerenja, vrijednosti i prakse – koje dijeli određena zajednica. Na taj način postaju vidljive dominantne strukture i formativni akteri uzastopnih epoha, bez nepotrebnih detalja. U svojoj analizi islama Küng je na briljantan način skicirao islamsku historiju kao lanac paradigmi koje utiču i na sadašnjost i omogućavaju prognoze za budućnost.