Opis
Od prve do posljednje pjesme u knjizi ovako krajnje neobična, reklo bi se, odlučna, odrješita naslova (čuj: Nema više poezije!) pjesnikinja polazi od suštog izvora pojmova, bića, suština, stvari, ukupne poetizirajuće stvarnosti, te pušta riječima i njihovim međusobnim sintaksičim trenjima onu proizvodnju pjesničke energije koja omogućava, u tim što ”ubrzanijim” što ”usporenijim” ritamskim prijelivima i sami načas, kao čitaoci-saučesnici, okrenemo i vlastitom i nekom zamišljajućem, mogućem općem djetinjstvu kao polazišnoj tački svih naših kasnijh drama u jeziku, u sjećanju, samorazumjevanju, identitetu…
