Opis
Žetica skromno, diskretno, bez emocija, bez revolta, bez naznaka bilo kakve mržnje, u svojoj zbirci poezije “Čovjek koji je znao Filipa Latinovicza”, govori o ratu o kojem se inače govori jezikom mržnje, revolta, i emocija, i nimalo diskretno, a Boga mi ni skromno.
Žetica kao pjesnik mirno prihvata užas koji mu biva nametnut i o njemu govori hladne glave, što je neophodno za uspješnu poeziju. Sve vrijeme nastojim reći koliko je Žetica kao subjekt svoje poezije neprimjetan, odnosno svjestan da ni u jednom trenutku nije sudac, već tek hroničar i pjesnik.
