Opis
Za Marka Vešovića moglo bi se ustvrditi da mu je u centru interesovanja Bog i čovjek, ili, preciznije čovjek i bog, u kontekstu novije bosanskohercegovačke historijske zbilje. Iako se u ovim pričama deklarira kao ateist (potpuno svjestan da ateizam zapravo i ne postoji), na više od stotinu mjesta Vešović priziva Boga⁄boga u različitim kontekstima. Njegova uznemirena duša (blago onom ko nije živ), sklona dobru, umorna od traženja istine i pravde (prestaje ih tražiti, nastoji ih živjeti) ne mireći se s užasima rata i svekolikog zla koje ga okružuje, pribježište traži u ironiji i sarkazmu, ruga se nacionalističkom bogu, koji je kako sam kaže negacija svega božanskog u čovjeku…
